Hvala ti za sve, Igore Peklariću!

Dojučerašnji kapetan košarkaškog kluba Zabok, Igor Peklarić, obznanio je upravi kluba da prekida svoju dugogodišnju uspješnu karijeru. Bio je to veliki šok kako za vodstvo, tako i za njegove suigrače, ali i za navijače. Svi su se nadali da će popularni Igi odigrati još barem dvij-tri sezone, no koljeno nije izdržalo. Peklarić je odradio pripreme u Termama Olimje, no bol se sve više pojačavala. Dva tjedna nakon toga obznanio je prekid svoje košarkaške karijere koja je trajala 16 sezona, u kojoj je sa Zabokom prošao sito i rešeto i vinuo se od trnja do zvijezda. Prošla je sezona pokazala da se ravnopravno može nositi s nekim novim klincima, pa nam njegov odlazak još teže pada.

Najbolji obrambeni igrač u Zaboku
Pamtit ćemo ga kao samozatajnog, tihog i nenametljivog. Sve što je imao za reći govorio je na parketu. Posebno ćemo pamtiti njegovu igru u obrani, bez ustručavanja možemo već sada reći da Zabok nije imao boljeg igrača u tom segmentu igre. Još se sjećamo kako je bez koša ostavio jednog Slavena Rimca, a mnogi dobri šuteri priznali su mu poslije utakmice da im je najgore igrati upravo protiv njega. No nije Peklarić imao samo obranu, vrlo jako oružje bila mu je i trica, imao je i vrlo dobar ulaz, a uz to imao je i odličan osjećaj za skok. Po potrebi je pokrivao pozicije tri i četiri na kojima će njegovim odlaskom ostati velika praznina. Za sve što je pružio zabočkoj košarci i sportu uopće zaslužuje jedno veliko hvala.
No praznina je sasvim sigurno i u njegovom srcu, a djelomično će je nadomjestiti igranjem u novom zabočkom sportskom društvu, Zabok Park, koje igra u Ligi bez granica, a Peklarićevim dolaskom najavilo je borbu za Final four.

O svojoj karijeri i njenom za nas nenadanom prekidu Peklarić je odlučio progovoriti za naš list.

ZL: Igore kako to da si odlučio prekinuti karijeru kada se činilo da imaš još dosta za reći u prvoligaškoj košarci?
PEKLARIĆ: Nije to bila odluka preko noći. O tome sam razmišljao već duže vrijeme s obzirom na ozljedu koljena. Nisam si htio priuštiti ono što sam prošao nakon operacije tetive. Probao sam, krenuo sam na pripreme, ali jednostavno nije išlo. Bolovi su bili jaki i nisam više mogao izdržavati napore na treninzima i jednostavno sam odlučio prestati s ozbiljnom košarkom. Nisam imao puno ozljeda, ali te koje sam imao bile su teške, a oporavak je bio dugotrajan.

ZL: Kakvi su prvi dojmovi, bez putovanja, svakodnevnog treninga?
PEKLARIĆ: Nisam još svega ni svjestan. Prošlo je svega mjesec dana od mog prestanka, tako da je sve još prilično svježe. Vjerojatno ću to tek osjetiti kad počne liga, kad budem gledao utakmicu s tribine, bit će mi puno teže nego na parketu.

ZL: Vidiš li se u budućnosti uz košarku?
PEKLARIĆ: Za sada sam zaokupljen poslom profesionalnog vozača kojim se planiram baviti. Nadam se da ću s obzirom na obaveze, pomoći ljudima u klubu možda s radom s mladim košarkašima. No ponavljam sve je svježe i nismo se još ništa konkretno dogovarali. Koliko mi slobodno vrijeme bude dozvoljavalo pomoći ću oko nekih poslova u klubu.

ZL: Od 16 sezona provedenih u Zaboku imali neka sezona ili utakmica koju posebno pamtiš?
PEKLARIĆ: Teško se sjetiti ili izdvojiti neku utakmicu. Po meni najljepši je period bio od 2001. do ulaska u prvu ligu. To su bile najbolje sezone. Pritisak je bio manji, više smo se družili.

ZL: Misliš li da si mogao više i bolje ili si jednostavno zadovoljan s onim što si postigao?
PEKLARIĆ: Osobno sam zadovoljan. Nisam imao neke veće ambicije u košarci da bi išao negdje van zaraditi velike novce. Prije svega sam igrao iz ljubavi, nije bilo nekakve velike zarade, tako da mi je možda bilo ljepše igrati.

ZL: Kroz cijelu tvoju karijeru pratilo te veliko prijateljstvo s Robertom Ležom. Vas dvoje i trener Črnjević bili ste glavni simboli kluba u posljednjih 15 godina.
PEKLARIĆ: Rođen sam u Zadru, ali sam već dugo tu i smatram se Zabočanom. Bilo je svakakvih situacija, ali nas trojica uvijek smo ostajali zajedno. Ja sam nažalost prvi mora otići. S Robijem se družim i van košarke, on je i krsni kum mom sinčiću Luki. Prijateljstvo će sigurno ostati.

ZL: S navijačima si imao poseban odnos, bio si jedan od nedodirljivih simbola.
PEKLARIĆ: Bio sam na dosta utakmica u Zadru, dolje su stvarno vatreni navijači, ali navijači Zaboka za mene su nešto posebno. U maloj dvorani posebno je bilo vatreno za sve gostujuće momčadi. Pohvaljujem navijače i pozivam da i dalje navijaju bez obzira tko će igrati u klubu. Zabok je Zabok bez obzira da li igrala dva, tri ili deset Zabočanina.

ZL: Liga je dosta jaka, što možemo očekivati od Zaboka u ovoj sezoni?
PEKLARIĆ: Koliko čitam i pratim ovo će biti najjača sezona od kada smo u prvoj ligi. Došao je Zadar, Split je uvijek jak. Križevci su ušli s velikim ambicijama, isto kao i Šibenik. Svjetlost i Borik su uvijek nezgodni. Presuđivat će nijanse. Jedna ili dvije pobjede vani uz pobjede doma, bit će dovoljne za Ligu za prvaka.

ZL: Sinčiću Luki tek su dvije i pol godine, bi li volio da se i on bavi košarkom?
PEKLARIĆ: Rano je za to. On će sam o tome odlučiti. Ja ga neću prisiljavati na ništa, kao što ni mene nisu moji roditelji. Košarku sam zavolio sam. Donijela mi je puno lijepih trenutaka i prijateljstva. Hvala svima u klubu, navijačima i ljudima koji su bili uz klub i koji su mi davali podršku. Naravno posebno hvala supruzi Martini koja je podnijela najviše tereta prošlih godina. Svima koji su mi pomogli na bilo koji način ovim putem se zahvaljujem.

Biografija Igora Peklarić
Igor Peklarić rođen je 26. 4. 1979. u Zadru. Zanimljivo je da je prvo počeo trenirati nogomet, no više njegovih prijatelja iz kvarta treniralo je košarku, pa se i on 1990. prebacio na nju. Prvi trener bio mu je Roko Đerđa, a počeo je u generaciji s Tomom Ružićem, Marinom Pestićem i Milijanom Čustićem koji mu je kasnije bio suigrač u Zaboku. U svibnju 1993. dolazi u Zabok kod obitelji. Majka mu je bila teško bolesna, a otac se stavio na raspolaganje snagama HV i često je bio na terenu. Već u slijedećoj sezoni igra za kadete Zaboka, a 1995. trener Željko Jukić priključuje ga u seniorski kadar. Posebno će pamtiti pobjedu protiv svog Zadra u kupu 1997. godine, koju je prosjedio na klupi, a već od slijedeće sezone počinje igrati sa sve ozbiljnijom minutažom. Godine 2003. sa Zabokom igra prve kvalifikacije za prvu ligu, gdje se izgubila bitka sa Alkarom u Sinju, no u sezoni 2006./2007. Peklarić i društvo ulaze u prvu ligu. U četiri odigrane sezone Peklarić sa Zabokom čak dva puta igra Ligu za prvaka. Drugi i nažalost zadnji puta, predvodi Zabok kao kapetan u svojoj najboljoj prvoligaškoj sezoni. Kao vrsni sportaš bio je nagrađivan kako u Zaboku, tako i na županijskom nivou.
Igor je sretno oženjen s Martinom s kojim ima sinčića Luku, a uskoro će skladna obitelj Peklarić biti bogatija za još jednog člana.

Zagorski list